• Okt : 2 : 2014 - Stranica za učenike
  • Okt : 2 : 2014 - Nastava maternjeg jezika

 

BR, BR BROJALICA
BAŠ JE GLUPA ŠKOLSKA KLUPA
BOJE
ČEMU SLUŽE RODITELJI
ČIM SE RODI
DOHVATI MI, TATA, MJESEC
DUNJE MIRISAVE
GRGA ČVARAK
GLASOVIR
GUSKE
JEDNA BREZA MALA
JEŽIĆ UBODEŽIĆ
JESEN
KAD BI DRVEĆE HODALO
KESTENI S JESENI
KIŠOBRAN
KAKO SE MOŽE ŠTEDJETI MAMA
KIŠA
KAKVE JE BOJE POTOK
KAKO SE PJESMA PRAVI
LUDI DAN
LAKU NOĆ
LJEPOTICA ZIMA
MAČKA KOD PSIHIJATRA
MAĆUHICA
MOJA KUĆA
MAČKA KOJA JE MNOGO JELA
MAČKA I GLASOVIR
MIŠ I GUŠTER
NEOSTVARIVE ŽELJE
NIJE LAKO BUBAMARCU
NOGOMET U BARI
NIJE LAKO BITI ZMAJ
NOVOGODIŠNJA PJESMA
NEMA ZA MAČKE ŠKOLE
NAJŠARENIJI LEPTIR
OČI TVOGA GRADA
OLOVKA
OTAC S KIŠOBRANOM
OLOVKO, OLOVKO
OČEV KAPUT
PRVI SNIJEG
PJESMA ZA SVU DJECU SVIJETA
PROLJEĆE NA STOLU
PEJZAŽ
PITAM SE
PETAR PETRU PLETE PETLJU
PUŽ I PUŽICA
POŠAO DJED PETAR
POČETAK PROLJEĆA
RIJEČI
STONOGA U TRGOVINI
SEMAFOR
SREĆA
SUNCOKRET
STONOGA
SNJEGOVIĆ I ZEC
SVAKA ČAST
ŠEVINA JUTARNJA PJESMA
TISUĆU ZAŠTO
TKO NIJE PRIJATELJ SLOBODE
TUGA NA LIVADI
TIKTALICA
TREŠNJA
VOĆKA POSLIJE KIŠE
VELIK KAO DIJETE
VISIBABA
ZIMLJIVI MAČAK
ZIMA IDE
ZEKO I POTOČIĆ
ŽAR-PTICA

 

BR, BR BROJALICA

Stoja, trica,
brojna lica
pa nastane
brojalica!

Sto mornara
svi sa Hvara,
brojalica
tu se stvara!

Zumba, zumba,
a bez gumba,
tu se pleše
samba, rumba!

Eci, peci
i pereci!
Mjesto peci
reci leci!

Što, ča, kaj,
djeco, baj,
brojalici
tu je kraj!

Pajo Kanižaj

BAŠ JE GLUPA ŠKOLSKA KLUPA

Baš je glupa školska klupa,
s đacima se druži stalno.
A ni jedno slovo ne zna,
ma glupa je nenormalno.

Još mi nije najjasnije
ili je glupa, ili lijena
U školi je danonoćno
a i sad je nepismena.

To me ljudi strašno čudi
Sa knjigama dobro stoji,
a još nije naučila
ni da čita ni da broji.

Baš je glupa školska klupa.

Nepoznati autor

BOJE

Ovo je ovdje boja plava,
U plavoj boji more spava,
Žutoj boji sunce gori,
U crvenoj junak se bori.
U smeđoj boji medo živi,
Mišić oduvjek je sivi,
Snijeg u bijeloj boji pada,
Kralj u zlatnoj boji vlada.
U crnoj boji noć se skriva,
U zelenoj brza rijeka pliva,
U srebrnoj zvijezde šetaju,
U ljubičastoj ljubice cvjetaju.
Sve na ovom svijetu
K’o latice na cvijetu
Uvijek ima svoju boju
A priroda kaže….
KOJU!

Mladen Kušec

ČEMU SLUŽE RODITELJI

Snijeg služi za snjegovića
san je zato da se spava,
jaje služi za pilića,
a šeširu služi glava.
Suza služi da se plače.
Da nazebu služe uši,
usta služe za kolače,
a peć služi da se puši.

Ali čemu služi mama,
ali čemu služi tata?
Rukama, kad padne tama,
da ih grle oko vrata.

Zvonimir Golob

ČIM SE RODI

Čim se rodi roda,
odmah i prohoda.

Čim se rodi ždrijebe,
samo nosi sebe.

Čim se rodi cvrčak,
postane ko zvrčak.

Čim se rodi dan,
već postaje san.

Čim se rodi dijete,
strahom mu prijete.

Čim se rodi knjiga,
nastaje briga.

Vlatko Majić

DOHVATI MI, TATA, MJESEC

Dohvati mi, tata, mjesec,
Da kraj mene malo sja!
Dohvati mi, tata, mjesec,
Da ga rukom taknem ja!

- Mjesec mora gore sjati,
Ne smije se on skidati.
On mora kod zvijezda biti,
Put zvijezdama svijetliti,
Da zvijezdice kući znaju,
Kad se nebom naigraju.
I na zemlju mora sjati,
Da zec vidi večerati,
Da jež vidi putovati,
Da miš vidi trčkarati,
Da bi ptice mogle spati,
I da tebi, moje dijete,
Mjesec lagan san isplete
Od srebrnih niti
Pa da snivaš i ti.

Grigor Vitez

DUNJE MIRISAVE

Mirisale dunje
na granama.

Toliko su mirisale

da su nježne bube male
sve u nesvijest popadale.

Došla mama
s košarama.
-Odsad ćete mirisati
u sobama.

I zbilja,
čim bi tko u sobu stao,
u nesvijest bi namah pao.

Na ormaru,
u tri reda poslagane,
broje dane.

Čime li su namirisane?

Vera Zemunić

GRGA ČVARAK

Da upitaš bilo koga
u mom kraju,
Zelengaju:
- Tko sve radi naopačke,
tko iz pračke gađa mačke,
tko preskače preko zida,
tko lastina gnijezda skida,
tko kokoši za rep vuče,
tko se s djecom stalno tuče,
spreman da u svađi plane
ko ugarak?

Odgovor će uvijek biti:
- Grga Čvarak.

Al’ da pitaš u mom kraju,
Zelengaju,
isto tako :
- Tko je cijele noći skako
da bolesnoj majci dade
aspirine, limunade,
i da pitaš isto tako
tko je jako, jako plako
zato što se Mila mala
po koljenu ogrebala
kad je pala
čak u jarak?

Odgovor će uvijek biti
- Grga Čvarak.

Što je takav?
Tko bi znao?
Čas je dobar,
čas je zao,
čas bi svakom srce dao,
a čas bi se s vukom klao,
mršav, tanak ko suharak
- Grga Čvarak.

Ratko Zvrko

GLASOVIR

Kad mame glasoviru zube diraju, on se smije. Kažu: mame sviraju.
Kad tata glasoviru škaklja zube, glasovir se od radosti klimata. Kažu: isti Stravinski da je tata.
Kad moj brat glasovir dira, glasovir reži. Kažu: ostavi to, bježi!
Kad ga diram ja, glasovir jauče:
s jednim prstom – jednauče
sa dva – dvauče
sa tri – triuče
sa četiri – četrnjauče
sa pet – petrnjauče
sa šest – šestrnjauče
sa sedam – sedmnjauče
s osam – osmnjauče
s devet – devetnjauče.
A kad udarim s deset, glasovir se pjeni i oca mi psuje da cijela ulica čuje.

Zvonimir Balog

GUSKE

Jedna je guska
rekla drugoj guski
da je guska.

“Jesi: guska.
I ponavljam: guska.”

Naljuti se druga guska.
Njoj da jedna guska
kaže da je guska?!

I vikne prvoj: “Gusko!
Zar ti, jedna guska,
da meni kažeš – guska.”

A prva opet: “Jesi!”
Baš si guska, guska, guska.”

Tako su se raspravljale
sve do noći kasne
jer guske među sobom
teško se objasne.

Gvido Tartalja

JEDNA BREZA MALA

Jedna breza mala
Htjela je da bude velika,
Pa je svaki dan rasla, rasla, rasla…
Jednom je kraj nje mlada srna pasla,
A breza tiho vjetru prišaptala:
– Više nisam mala!
Čak sam i jednoj srni
Hlada dala.
I doleti ptica.
Na grančici se njenoj zanjihala.
A breza opet vjetru prišaptala:
– Više nisam mala!
Na moje grane
Već i ptica stane.
Došao oblak.
I spustila se kiša.
A breza se dizala na prste
Da bude što viša.

Grigor Vitez

JEŽIĆ UBODEŽIĆ

Ježić Ubodežić
Peo se na briježić
Počeo je padat snježić
Pa je ježić
Bježić
Bježić
Pobjegao kući.
Napravio tamu,
Obuko pidžamu,
Legao u krevet vrući
Pa spava li spava,
Vidi mu se samo glava,
Ležić
Ležić
Ježić.
Pada
Pada
Snježić.

Luko Paljetak

JESEN

Ona je tu. U tuzi kiše
Po poljanama tiho hoda,
I kuda stiže u vis diže
Usplahirena jata roda.

Polako penje se u brda,
A kuda prođe, njezin put
Od otpalog je lišća žut.
I u dol njime idu krda.

U jezero unese nemir,
I ne vidiš mu više dna,
A medvjed, koga putem sretne,
Odjednom zaželi se sna.

A kada livadma dune
Njen vjetar, uzbune se travke.
U strništima tužno šušti:
To polja slute snijeg i čavke.

Na cesti uveli se list
U čudu digo: gle, ja skačem
A čovjek koji hoda drumom
Zagrnuo se ogrtačem.

Dobriša Cesarić

KAD BI DRVEĆE HODALO

Kad bi drveće hodalo,
Šume bi se razilazile na sve strane.
Drveće bi hodalo,
A mahale njihove grane.

Kad bi drveće hodalo,
I parkovi bi šetali nedeljom sa šetačima,
A možda bi i zaigrali malo s igračima.

Kad bi drveće hodalo,
Među pticama bi došlo do velike pometnje,
Jer bi i gnijezda krenula u šetnje.

Kad bi drveće hodalo,
Ja bih pisao naranči sa juga,
Nek dođe kod mog bolesnog druga

Grigor Vitez

KESTENI S JESENI

Kesteni s jeseni
postanu zaneseni.
Kesteni se u jesen
zaljube
i za nekom malom
kestenkom krenu skokom.
Više ne znaju
što rade,
na zemlju tresnu
kao klade.

Nada Sabadi

KIŠOBRAN

-Kakav je dan?-
pita iz kuta
kišobran.

-Sunčan!-
reče mu stan,
sunčan i nasmijan!

-Ah, ružan dan,
moram u san!-
prošapta sjetno
kišobran.

Kad prođe san:
-Kakav je dan?-
zapita opet
kišobran.

-Tmuran!-
reče mu stan,
tmuran i turoban!

-O, divno,
bar ću u šetnju,
barem ću van!-
poskoči sretan
kišobran.

Stjepan Jakšovec

KAKO SE MOŽE ŠTEDJETI MAMA

Kad igraš se, igraš,
pa sam igračke spremiš,
ti svoju mamu, zapravo, štediš.
Kad se sam počešljaš,
sam umiješ lice,
ti štediš mamine jutarnje živce.
I kad za školu
sam spremaš stvari,
ti svoju mamu štediš ustvari.
Kad cipele i hlače
čuvaš od blata,
ti mami uštediš dva dobra sata.
Kad knjige i torbu
držiš u redu,
ti mami uštediš plaću jednu.
Jedino za mamu
ljubav ne štedi,
jer ljubav davati
jedino vrijedi.

Enes Kišević

KIŠA

Kad kiša pada:

brkovi rastu
mački i mišu,
baki i djedu,
žabi i muhi.

I raste brada
jarcu i kozi,
danu i noći,
bradi i nozi.

I što još raste?

Rastu pidžame,
rastu rukavi,
rastu salame,
tate i mame,
seke i brace,
i male mace.

I što još raste?

Kad kiša pada
raste broj jedan,
raste broj
sedam,
raste broj osam,
raste broj devet
i raste krevet.

I što još raste?

Luko Paljetak

KAKVE JE BOJE POTOK

Potoku koji šumom teče
Oprezno priđe jedan jelen
I napivši se vode reče:
— Potok je kao šuma zelen.

Kraj stijena potok dalje teče
O kamena se lomeć rebra,
Skakutajući zeko reče:
— Potok je ovaj sav od srebra.

Kroz polje potok dalje teče
Pod vedro nebo izašav,
A lastavica ozgo reče:
— Potok je kao nebo plav.

I napivši se vode reče:
Nad njim oblaci bijeli stoje,
Lebdeći bijeli leptir reče:
— Potok je ovaj bijele boje.

S mnoštvom zvijezda dođe veče,
Ugasi svoje boje dan,
Plašljiva srna tiho reče:
— Gle, sav je potok ozvjezdan.

Grigor Vitez

KAKO SE PJESMA PRAVI

Pjesmu može napraviti svatko
i Dalibor i Dodo i Vlatko,
A evo kako se ona pravi:
najprije se red smijeha stavi,
pa red visokih plavih gora,
pa red dubokih tajnovitih mora.
Jedan cvijet! Dvije – tri duge
Jedna zvijezda! Malo tuge.
Zatim iz srca pjesnik izvuče
zlatnog goluba da u pjesmi guče!

Zvonimir Balog

LUDI DAN

Pijetao mi jutros reče
Kume dragi, dobro veče!
Jeli ovo san il’ java?
S miševima mačka spava
Krezub jarac puši lulu
Siv magarac svira frulu
Za rep liju guska vuče
Šaran leti iznad kuće
S punom torbom majmun stran
Čestita mi ludi dan!

Darova je puna torba
Od bunike u njoj čorba
Posoljene tu su šljive
Na roštilju lude gljive
Od trnjina šljivovica
Od kopriva gibanica
Od paprike med u zdjeli
Od kukolja hljebac bijeli
Rep podvinu majmum tad:
Pij i jedi, bit ćeš mlad!

Gledam jadan šta se zbiva
Sjekira u vodi pliva
Koza vijenac meće na se
U pidžami zijeva prase
Potkovana žaba rza
Uz brijeg teče rijeka brza
Vjeverica pjesmu piše
U maramu mjesec kiše
Jao, ljudi, što je to?
U rog rođen duva vo!

Obratih se tad na pijetla
Obraza ti, rekoh, svijetla
Kakve li su ovo stvari?
A meni će kokot stari
Gle, u Mudroj knjizi piše
Čarolija nema više.
Tek istina jedna živa
U ovoj se knjizi skriva
Da još ima ludu car
Trideseti februar
Za kog ne zna kalendar!

Grigor Vitez

LAKU NOĆ

Laku noć
velikim slovima
i slovima malim.
Laku noć
tatinoj luli
i kuli u pijesku.
Laku noć
budilici
i ptici na slici.
Laku noć
jednoj maloj
u neboderu.
Laku noć
novim cipelama
i maminim očima.
Laku noć
svima!

Tito Bilopavlović

LJEPOTICA ZIMA

Stiže bijela ljepotica
Sva od snježnih pahuljica.
Bijelo joj je nježno lice,
Bijela kosa, trepavice.

Bijela joj je i tašnica
Bijela dugmad i mašnica.
Bijele su joj rukavice,
Bijela bunda i čizmice.

Sunce bijelu boju svu
Potrošio baš na nju.
Pa sad nešto slabo sija
Al´ se zato dobro skija.

Viktor Majić

MAČKA KOD PSIHIJATRA

Jedna je mačka živjela sama
u svome stanu, kao dama,
i tamo joj je bilo krasno;
spavala je do vrlo kasno,
spavaćicu je imala dugu
i krevet mekani, u krugu,
i puno knjiga na sve strane,
romana, stripova, krimića,
i pun bar skupih, strani pića;
i pavila je ikebane,
i spremala je kineska jela
i štapićima jela vješto,
i potpuno je bila bijela
i po parketu meko klizila,
al mučilo je ipak nešto,
jer nije znala što bi htjela,
i zbog toga je stalno šizila.
Jednoga dana, da ne bi skrenula
do psihijatra je pravo krenula;
taj psihijatar bijaše miš.
Ona mu reče sve po redu,
i ispriča mu svoje probleme;
miš samo malo počeše tjeme
kad je vidje nako blijedu
i zatim reče: «Nije to niš,
a to je, draga moja bitno –
vama miš jedan treba pod hitno!»
I recept joj tada napisao,
a zatim polako kroz vrata zbrisao.
Mačka je bila vrlo ljuta,
Mačka je bila vrlo kruta;
Na receptu je pisalo ovo,
glasno i jasno, slovo po slovo:
Opasna bolest – MIŠITIS KRONIKA!
Popijte stoga bocu tonika,
za prvu pomoć ovog puta;
a ako želite pravi lijek,
uhvatiti me morate

Luko Paljetak

MAĆUHICA

U zelenom parku
maćuhica bila,
a došao leptir
lepršavih krila
pa rekao nježno
umiljatu cvijetu:
-Maćuhice, ti si
najljepša na svijetu!
Na te riječi ljupke
maćuhica mila
stidljivo i čedno
u sjenu se skrila,
latice je tamne
prema zemlji svila,
pa je tako skromna
još i ljepša bila.

Ratko Zvrko

MOJA KUĆA

Moja kuća na dva sprata,
a dva sprata k’o dva brata.

Oba duga i široka,
u svakoga po tri oka.

Po tri oka i vratanca –
baš su kao dva blizanca!

Razlika je vrlo mala,
u moj džep bi cijela stala:

Prvi ima podrum – rov,
drugi ima kapu – krov.

Prvi tu, na zemlji, stoji –
drugi zvijezde nebom broji!

Tako živi moja kuća
od svanuća do svanuća.

Šimo Ešić

MAČKA KOJA JE MNOGO JELA

Jedna je mačka mnogo jela
i postala je strašno debela,
užasno troma,
užasno spora,
i da stvar bude mnogo gora,
jednog je dana srela miša.

Taj miš je strašno mršav bio
jer ništa nije jesti htio:
ni hranu grublju,
ni hravu finiju,
taj miš je čuvao liniju;
jeo je samo iz nekih bočica
bio je tanak kao pločica.

Kad je ta mačka tog miša srela
i kad ga je pojesti htjela
trčati nije mogla-
skočiti nije mogla-
pomaknuti ni brk;
bila je na rubu živčanog sloma
onako debela i troma.

I miš se htio dati u trk,
ali da budu veći jadi,
trčati nije mogo od gladi
onako jadan
onako gladan;
i tako nije bilo ništa.

Mačka je vidjela što je na stvari
da joj debljina posao kvari
a to joj nije bilo milo
pa je zaključila
pa je odlučila
da skine koje kilo.

Pršuta više nije jela,
slanine više nije htjela,
salame više nije smjela;
jela je samo iz malih bočica,
postala je tanka kao pločica:
tako je bila tršava
tako je bila mršava.

I miš se odmah sjetio bijede
pa je odlučio da više jede,
jeo je mnogo
jeo je strašno
sve što je mog´o:
grašak i brašno,
srme i čvarke,
punjene paprike,
goveđe juhe,
debele muhe,
nogice suhe,
suha rebarca,
trista trapista,
francuski sir,
pa čak i žir;
tako se sa svime pomirio
tako se strašno širio
i postao je najdeblji miš.

Mačka je opet tog miša srela
i opet ga je pojesti htjela,
ali ovako jadna
ali ovako gladna
trčati nije mogla
skočiti nije mogla
ovako tršava
ovako mršava….

I miš je opet pobjeći htio,
ali to nije mogao
jer nije snage smogao
ovako debel kakav je bio:

i tako nije bilo ništa.

Luko Paljetak

MAČKA I GLASOVIR

Jedna je mačka glasovir svirala
i svaku tipku redom je dirala
i napamet je znala note
i topila se od divote.

I svirala je stvari fine
i valcere i sonatine
zanosila se glazbom lijepom
sa dvije, tri i četiri noge
a služila se čak i repom.

Tako je divno gudila
da se i sama čudila.

Jednog je dana tako
svirala cica-maca
kad iznenada lako
cak! – pukne jedna žica
jer glasovir je bio star;
a to je bila strašna stvar.

Mačka dva dana nije spavala
samo je glasovir naštimavala
i tražila je žicu svud;
uzalud bješe svaki trud.

Luko Paljetak

MIŠ I GUŠTER

Miš guštera
za rep vuče.
Gušter kuka
i jauče.

- Mali mišu,
nemoj tako!
Kad već vučeš,
vuci jako!

Miš se na to
osokoli:
- Vučem jako,
da l’ te boli?

- Boli strašno! -
gušter plače.
Kad ti kažem,
vuci jače!

Iz sve snage
miš povuče.
Prekine se
rep i – puče.

Miš na leđa
cvileć pade.
Gušter, mangup,
bježat stade.

Vikne bježeć:
- Mišu, hoj!
Poklanjam ti
repić svoj.

Neka te
ne boli glava:
meni raste
rep ko trava!

Vesna Parun

NEOSTVARIVE ŽELJE

“Što želite” – pitao sam lava.
Ja? …pilule, od kojih se spava!

“Vaša želja – o, slonice mila?”
- Da smršavim bar za tristo kila!

“A vi medo” – Da nestanu puške
i da rode u obilju kruške!

“Što želite” – pitah vuka tiše.
- Manje pasa, a ovaca više!

“Vaša želja – o, magarce sivi?”
- Da se slavuj mom njakanju divi!

“A vi, lijo, zaželjeli što ste?”
- Da mi koke dolaze u goste!

“A vi, zeče?” – Ja uz želje mnoge
ponajviše želim brze noge!

Sve obiđoh tako prijatelje,
Pa ih redom upitah za želje.

Pitah zvijeri, životinje, ptice,
Zebre, jarce, gnjurce, kukavice.

I, na kraju do majmuna svratih,
Te se znancu starome obratih.

Skinuv kapu, rekoh:”Dobro veče,
što želite, moj majmune dični?”

Namrštiv se, majmun odmah reče:
- Da mi ljudi budu manje slični!

Gustav Krklec

NIJE LAKO BUBAMARCU

Nije lako bubamarcu
bubamarinom muškarcu
između tolikih bubamara
Iste boje, istih šara
naći koja je njegova Mara

Bubamarac mora vrijeme gubiti
i sve bube redom ljubiti
buba Daru, buba Klaru, buba Baru
Dok ne nađe svoju Maru

Arsen Dedić

NOGOMET U BARI

U bari je odigrana
nogometna utakmica
igrali su žapci protiv
komaraca i mušica.

Igrao se novi sistem
pucalo se preko krila
i cijela je utakmica
u burnom tempu bila.

Ali kad je igra bila
na vrhuncu sportskog žara,
i komarci kad su došli
u napadu do vratara,

žabac-bek, u silnu strahu
da gol neki ne bi pao
protivničkog centarfora
jednostavno – progutao.

Ratko Zvrko

NIJE LAKO BITI ZMAJ

Nije lako biti zmaj
sa sedam i više glava.
Dok jedna glava pjeva,
drugoj se već spava.
Nije lako biti zmaj
sa sedam glava i više.
Dok neke ližu sladoled
poneka tek palac siše.
Nije lako biti zmaj
s toliko glava nad ramenom,
pa jedna drugu ošine plamenom.
Tko da izdrži toliku debatu,
Toliko neslaganja na jednom vratu?
Tko da ih gleda kad se kunu
ili jedna na drugu pljunu?
Teško je biti zmaj,
problemi ga gadni stisli.
Ne zna kojom glavom tresnut o zid,
kojom mislit.
Teško je zmaju
s tolikim glavama
obući jednorupu majicu,
a još mu je teže kad se
svaka glava zaljubi
u drugu zmajicu.

Luko Paljetak

NOVOGODIŠNJA PJESMA

Veju, veju pahulje,
mraz po staklu šara,
stiže Nova godina,
a odlazi stara.
Snijeg je novu odjeću,
napravio spretnu,
da se ove godine
u bundici sretnu.
Mnogo knjiga na stolu,
lopta, lutka bijela,
to je Nova godina,
darove donijela.

Nepoznati autor

NEMA ZA MAČKE ŠKOLE

- Kamo ćeš s torbom?
Upita Mira mačka.

- U školu! Đak sam!
Ovo je torba đačka!

- I ja bih s tobom! –
Mačkine oči mole.

- Ne možeš, draga,
Nema za mačke škole.

Mački je dosta,
Da zna presti,
Da zna loviti,
Da zna jesti,
Da se zna verati
I da mijauče,
A to sve mačke
Kod kuće nauče.

Grigor Vitez

NAJŠARENIJI LEPTIR

Jedan je leptir
strašno tužan bio,
zbog bijelih krila
uvijek se je krio!

Bojao se svih leptira
što imaju šare i pruge,
a kad bi vidio admirala,
umirao bi od tuge.

Kad je jednog dana,
nabavio dosta para,
sretan je odlepršao
do najboljeg slikara.

Obojao mu slikar krila,
sretan se u zrak vinuo,
od prevelike sreće
gotovo uginuo!

A onda je postajao
umišljen sve više,
i tako je to trajalo
sve do prve proljetne kiše!

Pajo Kanižaj

OČI TVOGA GRADA

Prozori velkih i malih zgrada-
To su budne oči tvoga grada.

Prozori, prozori, dragi prozori!
Oni sve znaju i sve vide:
ko je sve tužan, i zašto tužan,
kako se zove i kuda ide.

Oni znaju ko se s kim igra,
ko koga voli, ko s kime šeta…
Prozori, prozori, dragi prozori
vi ste najdraže oči svijeta.

Pa kad odeš iz svog grada,
ispraćen mahanjem nečije ruke,
samo prozori će zapamtiti
sve tvoje igre i nestašluke.

I kad se vratiš, jednog dana,
kao krivac, pun bolne treme,
samo prozori će podsjetiti
na ono lijepo, nestvarno vrijeme.

Ivica Vanja Rorić

OLOVKA

Jedna olovka skupa,
posve nova
i tupa
neprekidno je cvilila
da bi se šiljila,
pa joj se jedan
šiljo smilio
i non-stop je
olovku šiljio,
šiljio,
šiljio,
šiljio,
šiljio,
i šiljio.
Na kraju kad je shvatila
kako se skratila,
silno je patila.
Srce joj i danas
od uzbuđenja zalupa
kad se sjeti divnih dana
dok je bila tupa.

Zvonimir Balog

OTAC S KIŠOBRANOM

Kada popodne, iznenada,
kiša zalije ulice grada
mnoga se kola pred školu sjate,
da djecu što prije kući vrate.
I moj otac dođe po mene
sa kišobranom, ručke drvene.
Ne zavidim djeci u kolima
na mekim, udobnim sjedištima,
jer u onom gradskom metežu
s ocem tek poneku riječ svežu.
U kolima su i ruke zauzete
ne mogu djeci da polete.
A moji prsti odmah se uvuku
u dobru, veliku očevu ruku,
i tu osjete da ih grije
ljubav mog oca, koji se smije.
I tako idemo kao dva druga,
svaka nam riječ topla, duga.

Ismet Bekrić

OLOVKO, OLOVKO

Olovko, olovko,
Zašilji se!
Zadaćo, zadaćo,
Napiši se!
Knjižice, knjižice,
Nauči se!
A ti, lopto,
To ću sam.
Igrati se znam!

Grigor Vitez

OČEV KAPUT

Očev kaput sa velikim dugmadima
već je pregurao šest dugih zima.
Dvije su jeseni kako majka štedi,
da otac zamijeni kaput blijedi.

A kad dan dođe da kaput kupi,
otac šakom o stol lupi:
Ima mnogo važnijih stvari,
dobar je, dobar, i ovaj stari!

I kad je stigla i sedma zima,
otac je slegnuo ramenima.
I kad se osma zima svali,
otac će početi kaput da hvali.

Obućiće, pažljivo, svoj zimnjak sivi
i početi pred nama da mu se divi:
Ima mnogo važnijih stvari,
dobar je, dobar, i ovaj stari!

Ismet Bekrić

PRVI SNIJEG

Sve je bijelo, sve je bijelo:
grad i selo, polje, gaj.
Cijelog dana, veče cijelo
svud se blista bijeli sjaj.
Bijela breza, bijela staza,
bijela zvijezda, bijeli cvijet,
bijela brada djeda Mraza,
svud pahulja bijelih let.
Sve je bijelo, sve je bijelo:
bijela rijeka, bijeli brijeg.
Cijelog dana, veče cijelo
tiho sipi prvi snijeg.

Gustav Krklec

PJESMA ZA SVU DJECU SVIJETA

Ima jedna pjesma
jednako lijepa na svim jezicima svijeta.
Ona još nije napisana,
Ona još nije ispjevana,
Ali ona postoji.

Ona se ne pjeva na jedan glas,
Ona se ne pjeva u oktetu,
Ona se ne pjeva u običnom zboru
To je pjesma za milijardski zbor.

Ima takva pjesma.
Ona još nije sastavljena,
Samo pojedine njene riječi
Ponavljaju djeca u igri i u snu
U svim zemljama svijeta.

Te riječi treba sjediniti!
Kao što se sjedinjuju ruke
Koje se prijateljski rukuju.
Ritam te pjesme već postoji,
On se može čuti
Kad od radosti udaraju dječja srca.

Od te melodije utišavaju se topovi,
Od te melodije zastaje prst na obaraču mitraljeza,
Od te melodije otkazuju motori bombardera.
Tu melodiju već pjevuše djeca,
Iako još ne znaju sve njene riječi,
Ali djeca će ih pronaći,
I sastaviti pjesmu
Za svu djecu svijeta

Grigor Vitez

PROLJEĆE NA STOLU

Jesen se bila uvukla
u šume,
u njive,
u voćnjake
i u ljude.
Putovi bili blatnjavi,
vrtovi bili pusti,
a zrak studen.

Bila je nedjelja.
Skupili smo se oko stola
i čekali
da mama suđe za ručak pomeće.
Odjednom je u našu sobu
ušlo – proljeće!

Mama je unijela stolnjak
sa stotinama cvjetova,
sa suncem
i nebom što se plavi!

Činilo nam se:
ručamo usred proljeća,
na mekoj,
zelenoj
travi…

Šimo Ešić

PEJZAŽ

U travi se žute svjetovi
I zuje zlaćane pčele,
Za sjenatim onim stablima
Krupni se oblaci bijele.

I nebo se plavi visoko
Kud nečujno laste plove;-
Pod br´jegom iz crvenih krovova
Podnevno zvono zove.

A dalje iza tih krovova
Zlatno se polje stere

Valovito, mirno i spokojno-
I s huma se k humu vere.

Vladimir Vidrić

PITAM SE

Pitam se sada:
-Zašto kiša ne ustaje, nego pada?
Pitam dugonoge rode:
-Ima li nešto mokrije od vode?
Pitam starije, pitam mlađe:
-Što je svadljivije od svađe?
Imam pitalicu još veću:
-Zašto se stabla ne prošeću?
Imam pitanje, možda najteže:
-Što nas za kuglu zemaljsku veže?
Sve na kraju ozbiljno pitam:
-Gdje sve te odgovore da pročitam?
Rekli su da za to postoje knjige,
da riješe moje ozbiljne brige.
Rješenja će, znači, doći po redu
čim dobro naučim abecedu.

Tito Bilopavlović

PETAR PETRU PLETE PETLJU

Pleti,
Petre,
Petru petlju!

A to znači:
-lijepo sjedi,
u tri dana
jednom jedi,
- pazi da se
ne zapetljaš
dok tu petlju
ne ispetljaš.

Petar
Petru
pleo
petlju.

A to znači
-da je sjeo,
-da tri dana
nije jeo,
-da se Petar
strašno smeo
dok je Petru
Petlju pleo.

Dok je petlju
ispetljao,
sav se u nju
zapetljao.

Ivica Vanja Rorić

PUŽ I PUŽICA

Puž i pužica
Sklopili danas brak

Kum im bio sunčev zrak
A matičar mak

Vjenčali se izvan grada
usred jednog vinograda
jutros rano, pa su sada
puž i pužica
muž i mužica

žive tu blizu
u našemu kvartu
a priča se da pužića
očekuju u martu.

Nepoznati autor

POŠAO DJED PETAR

Pošao djed Petar
Da ustavi vjetar
Kaop
Štapom
Kaputom
I prutom,
Al se vjetar ne da
I obori djeda.

Grigor Vitez

POČETAK PROLJEĆA

U mladoj travi
Tad se javi
Zviždanjem glasnim prvi kos.
I gle ! od pjesme žutokljunca
Odjednom vrt je prepun sunca.
Tiptip…. do puta
Doskakuta,
I digne krilo pa se sunča.
A onda se u travu vrati,
I sluša gdje ga hvale vlati.

Dobriša Cesarić

RIJEČI

Riječi
Stvarno mogu biti
Dugačke
Dugačke
Kao rep u mačke.
A mogu biti i kratke
Kratke kao noge patke.
Riječi se mogu vrtjeti
Vrtjeti kao vrtuljak,
I mogu biti začarane
Začarena kao patuljak.
Ako ćemo ptavo-
Poneke riječi bi bile
Nazubljene i oštre
Kao pile
A poneke meke
Poput svile.
Riječi zaista
Ima raznih:
Prepunih doživljaja
I – potpuno praznih.

Mladen Kušec

STONOGA U TRGOVINI

Stonogi jednoj,
odjednom, usred ljeta
(kad u dućanu ima mnogo svijeta),
na pamet palo kupovati sandale!
Sve bi to bilo lako
kad bi sve noge njoj
imale jednak broj,
ali to nije baš tako.
Njoj samo prvih deset
ima broj četrdeset,
dvadeset osam nogu,
koliko vidjeti mogu,
ima broj pet i po,
a zamislite samo još onih drugih sto!
Po redu kako koja
svaka je drugog broja.
Ali što ja tu mogu,
ja joj ih nisam krojio,
ja sam ih samo brojio
i baš sam se oznojio.
Sedam je dana trgovac radio,
bez prestanka je cipele vadio
i uopće se nije odmarao
i kutije je samo otvarao
i cipele je samo brojio
i kao nilski konj se znojio.
A stonoga je birala, birala,
svaku je cipelu prstima dirala,
svaku je cipelu redom dataknula,
svaku je kutiju s police maknula.
Gospon je Stonožac
sjeo na tronožac
i čitao je dnevne novine
dok dođe kraj te kupovine.
Da znate samo što je sve radila!
Da znate samo što je sve radila!
Na pod je svaku cipelu vadila,
neke je bacala, neke je lomila,
a u dućanu rasla je gomila.

Neke su bile vrlo tijesne,
neke su bile vrlo desne,
neke su bile vrlo lijeve;
neke su bile vrlo široke,
neke su bile vrlo duboke,
neke su bile dobre a skupe,
neke su bile ružne i glupe,
neke su bile lijepe i čvrste,
a nije mogla uvući prste.
Cipela tamo bijaše sva sila:
neke su bile od krokodila,
neke su bile od mišje dlake,
neke su bile dobre i jake,
neke su bile od zmijske kože,
neke su bile gospodebože,
neke su bile vrlo zgodne,
neke su bile staromodne,
neke su bile glatke,
neke su bile kratke;
neke su sive,
neke su plave,
neke su krive,
neke su prave,
neke su bile od crnog laka;
neku je manu imala svaka!
Trgovac sav se od posla kidao
i cipele je samo skidao.
Sve bi to bilo vrlo lako,
da je sve bilo samo tako.
Kad su sve kutije skinuli s polica
i iz svih izloga i sa stolica,
odmah je bilo jasno, odmah se vidjelo
da stonogi se nije baš ništa svidjelo.
Rekla je samo: – Hvala, drugi put!
A trgovac je bio kao limun žut,
i bio bi joj razbio zube,
da se ne boji policije.

Luko Paljetak

SEMAFOR

Čas je crven, čas je žut,
Čas je vedar, čas je ljut.

Prvo oko znači : STOJ !
Da ne bude posle joj !

Drugo oko znači : PAZI !
Može nešto da te zgazi.

Treće znači : SREĆAN PUT !
Ne zameri što sam ljut.

Ivica Rorić Vanja

SREĆA

Sreća je možda plava,
Sreća je možda zelena.
Sreća je uvijek velika,
I kada je malena.

Sreća je –imati oči,
Jer oči sve vide.
Šumu,nebo i oblak
I put kojim se ide.

Sreća je imati uši
Jer uši svašta čuju:
Šapat,šumor i žubor,
Tišinu i oluju.

Sreća je-imati ruke,
Jer rukama se grli.
Jer rukama se voli
I u svijet daleki hrli.

Sreća je –imati noge,
Jer nogama se šeta:
I tako,sve u šetnji
Stići ćeš na kraj svijeta…

Sreća je možda plava.
Sreća je možda zelena-
Ali uvijek velika,
I kad je mala.

Ivica Vanja Rorić

SUNCOKRET

- Suncokrete, glavo luda,
zašto sunce pratiš svuda?

Zar zabavu nemaš bolju?
Razrok postat ćeš u polju!

Suncokret se smesti ne da,
odgovara svima s reda:

-Nije točno, kud god krene,
Sunce okom prati mene!

Luko Paljetak

STONOGA

Bosonoga
Stonoga
Šetala po travi.
Gledale je
Bube,
Sretali je
Mravi.
I zvončići
Plavi:
-Otkud jedna glava
I stotine nogu
Postojati mogu?
Na kraju se čula
Ruječ mudoga
Mrava
-Nezgoda bi bila
Velika i prava,
Da je noga jedna
A stotinu
Glava!

Stanislav Femenić

SNJEGOVIĆ I ZEC

Snjegoviću duga nosa od čega je tvoja kosa.
Moja kosa je od slame.
Zar od slame!
Da od slame, to je prava kosa zame.
A šta ti je to na glavi?
Na glavi mi lonac plavi.
A šta će ti metla ova?
Da pometem snjeg sa krova.
Ti si snješko čudan tip
na glavi ti slama, stojiš kao kip
usred snjega bos,
još mi samo reco od čega ti je nos.
Moj nos je od mrkve, eto od čega,
a ti zeko bježi što dalje od njega!

Nepoznati autor

SVAKA ČAST

Lako ti je biti tata:
on je za sve tata-mata!
On u kući pravdu kroji,
pa se tate svako boji.

Tati svaka čest i čast,
on je glavna kućna vlast!

Još je lakše biti mama:
blago mami među nama.
Nju svi paze, nju svi vole,
svi za savjet baš nju mole.

Svakoj mami svaka čast,
i ona je važna vlast.

Najlakše je seka biti:
nju ti svaki zakon štiti…
Ja bih rado bio seka,
ali za to nema lijeka.

I seka je neka vlast,
zato i njoj svaka čast.

Ali otkad sunce sja,
najteže je biti – ja!

Svi su sretni što sam živ,
ja sam uvijek za sve kriv:
kriv za prozor, kriv zbog vaze,
kriv što mravi travu gaze…

Ja baš nisam neka vlast,
al’ i meni – svaka čast!

Ivica Vanja Rorić

ŠEVINA JUTARNJA PJESMA

Uvis!
Uvis ću se dići!
Do sunca ću
da ga budim
ići
ići
ići…
Ponijet ću
tamburicu
tamburicu
tamburicu
Sipat ću zvonca dolje
Zelenim
žutim
i modrim
beskrajnim poljem.
Gdje mi je gnijezdo?
Gdje su mi ptići?
Morat ću
sići
sići
sići
ptiće obići…
Onda ću opet
do sunca
ići
ići
ići…

Gustav Krklec

TISUĆU ZAŠTO

Zašto lopta od mene bježi?
Zašto nije toplo kada sniježi?
Zašto je auto brži od bicikla?
Zašto je šljiva plava, zašto je crvena cikla?

Zašto uši rastu na glavi?
Zašto su muhe veće nego mravi?
Zašto grlica uvijek guče?
Zašto danas nije jučer?

Zašto se u hladnjaku ne drže šeširi?
Zašto se kaže da vjetar piri?
Zašto se čuje preko telefona?
Zašto mi nemamo,mama, barem jednog slona?

Dubravko Horvatić

TKO NIJE PRIJATELJ SLOBODE

Tko nije prijatelj slobode,
neka ga odmah pčela ubode,
neka mu kruške nikad ne rode,
neka mu djeca četvoronoške hode,
neka mu budu cipele pune vode.
Toga neka što prije
odavde vode.

Tko nije prijatelj mira,
neka mu ne daju jesti sira,
neka nosi kapu od žira,
neka mu uvijek u ušima svira,
neka cipele nakrivo zažnira.
Toga neka uvijek netko masira.
Tko nije prijatelj mira
neka mu odnese vjetar
glavu umjesto šešira.

Zvonimir Balog

TUGA NA LIVADI

Sa najljepšim vjenčićem,
ukrasom na glavi,
bijela rada cvjetala
u visokoj travi.
Kad su ljudi kosili
travu vitku mladu,
nečujno posjekoše
ljepoticu radu.
Tužno krila spustiše
leptirica jata,
a sunce se zaplaka
suzama od zlata.

Nasiha Kapidžić Hadžić

TIKTALICA

U mom satu
zaključana
živi ptica
Tiktalica.

Tu tuguje
svakog dana
za slobodom
drugih ptica.

I tu ona
vječno sanja
oblakove
bijele skute

i vjetrova
šaputanja
niz seoske
uske pute…

Pa bi htjela
Tiktalica
da otvorim
vrata sata,

da je pustim,
da odleti
do nevida
nepoznata!…

I zato ona
svakog minuta
kljucne u vrata
šezdeset puta…

Šimo Ešić

TREŠNJA

Dok je visila
na grani,
ovako su joj
tekli dani:

Ponedjeljak – zeleni se.
U utorak – rumeni se.
U srijedu je – kao krv.
U četvrtak je – u njoj crv.
U petak je – puna meda
i čvorak je milo gleda.
U subotu – divna sva je.
U nedjelju – koštica je.

Stjepan Jakševac

VOĆKA POSLIJE KIŠE

Gle malu voćku poslije kiše.
Puna je kapi pa ih njiše.
I blješti suncem obasjana
Čudesna raskoš njenih grana .

Al nek se sunce malo skrije,
nestane sve te čarolije .
Ona je opet kao prvo:
obično,
malo
i jadno drvo.

Dobriša Cesarić

VELIK KAO DIJETE

Znaš li što ću ja postati
kada odrastem,
za tvoju ljepotu svijete?
Ja kada odrastem
jako veliki,
ja ću postati dijete.
Najljepše je kad odrasteš,
a ostaneš dječji stvor,
pa svi misle da si velik
zato što si profesor.
Što si doktor od imena,
stručnjak za rakete-
a ne znaju da si velik
zato što si dijete.
Možeš biti pilot, rudar…
slavni pisac knjiga -
djetetu je svaki pos’o
lagan kao igra.
Ma nosio ja u glavi
i sve fakultete,
kad odrastem jako velik,
ja ću ostat’ dijete.

Enes Kišević

VISIBABA

Ja sam mala visibaba,
snivam prvi san,
padne prva kaplja kiše
na moj sitni dlan;

Čitavu me zaljuljala,
prestrašim se sva:
kako ću sve daljnje kaplje
izdržati ja?

Vjekoslav Majer

ZIMLJIVI MAČAK

Utekao mačak
iz sobice
tihom, kradom,
kradomice.
Sa šapice
na šapicu
i stigao-
na ulicu.

Pobjegao mačak
sa ulice
jer padaju
pahuljice.
I jednu je
lijepu
odnio-
na repu!

Dotrčao mačak
u sobicu
sa šapice
na šapicu.
Pod pećicu
repić sklanja
do proljeća
da prosanja.

Dragan Kulidžan

ZIMA IDE

Zima ide,
ide zima.
Mali zekan
šumu ima.

Zima ide,
ide zima.
Mali zekan
majku ima.

Zima ide,
ide zima.
Mali zekan
krzno ima.

Samo jedno
zekan nema:
seju da joj
krevet sprema.

Da joj mrzle
šape grije
dok u šumi
vjetar vije…

Vesna Parun

ZEKO I POTOČIĆ

U jednoj zimskoj noći
tam gdje je visok brijeg
smrznuo se potočić i pokrio ga snijeg.
A jedan mali zeko taj potok
traži svud,
gdje je kud je nestao to njemu tišti grud.

I plače,plače zeko mal,
za potočićem tim
i žali žali zeko sad
žali srcem svim
i tužan misli zeko
da gdje je potok taj,
možda laste slijedi on
u dalek južni kraj.

a onda dodje ljeto
i snijeg se otopi
vratio se potočić
i zeko sretan bi.

Branko Mihaljević

ŽAR-PTICA

Uhvati mi, tata, pticu,
Žarku pticu,
Sjajnu pticu!

- Uhvatit je ne mogu
Zec mi stao na nogu.

- Ti ulovi zeca!

- Zeca bih ulovio,
Al’ ga jelen odnio.

- Ti ulovi jelena!

- Šumica je zelena,
Ona ne da jelena.

- Ti posijeci šumicu.

- Al’ šumicu čuva vuk,
A na straži bdije ćuk.

- Ti potjeraj ćuka
I ulovi vuka,
I posijeci šumicu,
I istjeraj jelena,
I uhvati zeca,
Nek ti nogu oslobodi
Da uhvatiš žarku pticu,
Žarku pticu,
Sjajnu pticu,
Da mi sjaji mjesto svjetla,
Da mi pjeva uspavanku,
Da me budi na uranku,
Da mi pjeva mjesto pijetla.

Grigor Vitez

Trenutni video

Stranica za učenike

Posted on Okt - 2 - 2014

0 Comment

Nastava maternjeg jezika

Posted on Okt - 2 - 2014

0 Comment

Stranica za učenike

Posted on Okt - 2 - 2014

0 Comment

Nastava maternjeg jezika

Posted on Okt - 2 - 2014

0 Comment

Twitter updates

No public Twitter messages.

Sponzori

  • Cheap reliable web hosting from WebHostingHub.com.
  • Domain name search and availability check by PCNames.com.
  • Website and logo design contests at DesignContest.com.
  • Reviews of the best cheap web hosting providers at WebHostingRating.com.